denikamino

Pažnja!
Tekstovi s ovog bloga ne smiju se kopirati, umnožavati, dilati,
te nikako dirati.Autor(itet) strogo zabranjuje kleptomaniju na ovome mjestu,
a sve druge manije su dozvoljene.

Blog moga mačka
Upitaj životinju


Opis bloga
Svaki dan deset. (Baš svaki?) Da vrelo ne presuši.

24.03.2012., subota

Proljeće

Dovoljno sam odluđena da svojih par četvornih metara kopna
proglasim gradom, potom državom, te na koncu kontinentom.
Otkrivam mistično lice obeshrabrenosti potpuno se prepuštajući strahu.
Bivaju besmislene sve te proživljene priče sada...Bivaju ono što doista danas
one i jesu; svojina svijeta, bezja, prah koji se svakom može baciti u oči.
Dovoljno sam sretna da bih se uzoholila prizivajući stanja suprotna navedenom.
Nekako kao da mi se ne piše više ovdje i sada.
Događa mi se često da sporo palim.
- 16:27 - Komentari (19) - Isprintaj - #

12.03.2012., ponedjeljak

pred san polako

Pripaljujem još jednu cigaretu,slušam kako dišeš.Razmišljam kako ti zadnje vrijeme
često sklizne kruna s glave. Kraljice lijepa moja, dal ti je prijestolje uzdrmano ili
je meni uzdrman um, ne mogu dokučiti u ove male sate.
Zamislit ću kako se kišne kapi u dalekom nekom oceanu utapaju i
kako su čudom utihle noćne ptice u nekoj prašumi vlažnoj...Da mogu zaspati u tišini.
Da povjerujem da ću za promjenu u jutro rano ugledat žezlo u tvojoj ruci...Kao onog prvog dana.
Na vratima. U bijelom.
- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

10.03.2012., subota

sreća

Tvojih grešaka statistika.Kao plaćena, metodično ih razvrstavam, prebrajam, rangiram,
te na koncu memoriram.
Svetice, da malo odmoriš?-predložih si dana jednoga umorna od konstantnih katalogizacija,
abecednim redom uz sve ostalo.
Oblaci se u predvečerje ružičastim odjenuše.
Pogledaj boju neba!-rekoh ti dok smo pretresali prljavo rublje dana.
U taj čas odlučeno je.
Sada dakle kada je prošlo svršeno vrijeme gore navedenog, razmišljam da li je bilo u redu.
Da li je ikada bilo u redu. Ne da li je moglo drugačije.Bez odgovora.
Ono što jeste je. Bez ikakvog reda uz sve ostalo.
- 23:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.03.2012., srijeda

trula višnja

Dešava se to čudo da je dobro da ne može na dobro-pomišljam promatrajući ženu te joj velim:
Gospođo trula višnjo, dajte da se negdje u tami bez riječi prepoznamo.
Kao da je s drveta opala ona sporo od zemlje otkide vlastite oči i uvrijeđeno me pogleda.
Uspjeh!-pomislih
Uspjeh uspjeh!
S koliko samo siline riječi se obruše.Sruše.Nestaju naglo ne prijeteći izvjesnim povratkom.
Sve nekako u muku a mučno biva.I samo ritam njihov utjeha je dok zaposjedaju.
Rado bih da znam o čemu govorim.ali bit će da to problem nije.
- 21:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #